Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.
Kada me pitaju "pa kako ti se da?" svima odgovaram isto. Zato jer volim. Zato što kroz planinarenje učim o sebi i drugima.
Dok hodam i uživam u zvuku šume, dok gledam odsjaj sunca na morskoj pučini i divim se bogatstvu koje me okružuje, uvijek me iznova motivira pogled na ljude koji koračaju oko mene. Ponekad se razočaram, ponekad i sama razočaram. No u tome i jest bit. Naučim, popravim, prihvatim, odbacim nepotrebno, shvatim što trebam. Zakoračim dalje.
Planina me uči da mogu hodati sama, ali i da dio puta moram dijeliti sa drugima. I kada nemam snage ja odlučujem je li stvarno dosta ili ipak mogu još malo. Podsjeća me da mogu predvidjeti, ali i da ne smijem pretpostaviti kako znam sve i da se uvijek od svega mogu i moram obraniti. Jer tada ću, ili zbog pretjerane samouvjerenosti, ili zbog silnog opreza, propustiti ljepotu.
A lijep je osjećaj kad zastaneš na stazi i uživaš u puckanju krošanja iznad sebe. Lijep je i osmijeh prijatelja koji ti pruži travaricu da te zagrije nakon što ti je, tebi neopreznom i naivnom, sa tih istih krošanja za vrat pala oveća hrpa snijega. Krošnje znaju biti takve. Privuku te, raduješ im se, a one ti pak prirede iznenađenje. No krošnje tada ostaju prazne i ogoljene. Sa tebe snijeg stresu tvoji koraci. Lijepo je toga biti svjestan.
Svojevoljno biram taj krug u kojem znam da sam do sreće koja me dočeka na vrhu, stigla vlastitim trudom, ponekad uz rizik, pokoju bol, često uz smijeh i pomoć prijatelja. Krug koji ću zatvoriti silaskom i ponovno zavrtjeti novim usponom. Svaki puta obogaćena za nove spoznaje i nova iskustva.
I zato mi se da. No dobro, i zbog travarice :)
Vidimo se na sljedećem izletu!
Nina
Nikolina Vučinić
