U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.
No ima tu još jedan faktor, nebo, s kojim nikad ne znaš... u srijedu na prognozi za Skrad kiša cijeli dan, u četvrtak samo popodne, u petak sunce-kiša, u subotu i nedjelju norvežani vele par kapi, DHMZ pretežno suho s povremenom kišom.
U četvrtak sam trebao odlučiti idemo li ili odustajemo. Još sam pod utjecajem nedavna tri propala pokušaja vođenja izleta na Tuhobić i Javorovu kosu koji su svi redom otkazani zbog najavljene kiše. Neće me Gorski Kotar. Ali dosta mi je puhanja na hladno, pa neće valjda opet i odlučim da idemo, provući će se valjda.
Prognoza je jedno, a realnost drugo. Krenuli u 8 iz Jaske prema Skradu. Cijelim putem brisači autobusa neumorno razmiču kapi sa stakla, ali sivi oblaci se ne miču. Stajemo u Ravnoj Gori na Tifonu, dvadeset minutna pauza, a ja razmišljam kako dalje... Nije za vratiti se, nije za ići u Skrad jer kiša i dalje neumorno pada. Djeca će biti mokra nakon 5 minuta hoda, a pred nama je strmi silaz u kanjon po blatnom terenu i pitanje je kako će biti kroz dan u kanjonu. Imaju li svi obuću za takvo vrijeme, rezervnu obleku, nepromočive ruksake, teško.
Zovem hotel u Fužinama da vidim kakvo je vrijeme malo zapadnije. Kaže mi ljubazna gospođa - "Trenutno ne pada, ali sivo je, kao da će svaki čas". Dobivam informaciju da je na Jelenju suho. Skupljam ideje od iskunih hodača i tražimo alternatvu. Brzo smo zaključili da nam je najbolja opcija nastaviti prema Jelenju i tamo se popeti na vrh Kamenjak. Piše da ima 45 minuta hoda, zvuči idealno za djecu.
Nastavljamo do polazišta za Kamenjak, a u daljini, iznad Kvarnera pomalo se vedri. Ciklona napreduje prema istoku pa se nadam da će s vremenom doći vedro i iznad naših glava. Na početku gotovo neprimjetne kapljice, ali s usponom bura i kiša sve jači. Već sam razmišljao da prekinemo uspon i vratimo se natrag, jer ne bi htio da se djeci zamjeri planina, ali onda su se oblaci malo razmaknuli, prestala je padati kiša i vjetar je slabio kako smo prešli na morsku stranu. Taman stigli do vrha, odradili fotkanje i žigosanje pa nas je na silasku, za nagradu za hrabrost, obasjalo sunce.
Spustom do autobusa postajalo je sve toplije tako da sam na kraju hodao u kratkim rukavima. Djeca, polumokra oduševljeno su komentirala kako im je uspon bio zanimljiv i da uvjeti uopće nisu bili loši. Genijalno!
Nakon toga slijedio je posjet špilji Vrelo kod Fužina, pa šetnja uz jezero Bajer prema centru Fužina gdje smo ručali i uživali na suncu. Dan potpuno suprotan jutru. Na povratku smo još posjetili park šumu Golubinjak te zavirili malo i u taj dio Gorskog Kotara. Iako nismo imali vremena za obilazak cijelog parka vjerujem da su mnogi dobili ideju za obiteljski izlet.
Dok smo čekali ulazak u špilju savladali smo vezivanje vodičkog čvora, pa čak i sa uplitanjem. Naučili ponešto o planinarenju i planinama i dokazali da je improvizacija majka znanja.
Da ipak sve stvari dođu na svoje mjesto, najavljujem izlet u Vražji prolaz za 19.9.2021. Vidimo se i drž'te fige da ne pada kiša. Opet.
