Sniježnica i Dubrovnik 4. - 6. travnja 2014.
U petak navečer u 22 sata sedamnaestero planinara HPD-a Jastrebarsko zajedno sa desetak prijatelja krenuli su put Dubrovnika. Atmosfera u autobusu bila je odlična, a planinari uzbuđeni zbog puta prema najjužnijem hrvatskom vrhu. Uz kraća zaustavljanja u Macoli, Splitu i Metkoviću oko 8 sati ujutro stižemo u kišoviti Dubrovnik. Neki su razmišljali o odustajanju od uspona na Sniježnicu zbog nedostatka kišobrana i kabanica.
Na autobusnom kolodvoru čekao nas je simpatični gospodin (žumberački zet) sa svojim kombijem. Srećom, nakon kratke vožnje, kiša je prestala. Stajemo u lokalnoj birtiji jer Mirjana treba jutarnju kavu. Nastavljamo vožnju preko Čilipa i Gruda, oštrim zavojima, do krajnjeg jugoistoka Hrvatske u Kunu Konavosku, malo selo sa pretežno starijim stanovništvom.
Na početku puta čekao nas je pas koji zna svaku prečicu, zna gdje ima vode, a za uzvrat voli iskamčiti pokoji zalogaj od darežljivih planinara. Među prvima ide naša šefica Mirjana koja nabija tempo. Nakon otprilike dva i pol sata hoda stigli smo na vrh Sv. Ilije na Sniježnici. S vrha se pruža prekrasan pogled na Konavsko polje, Dubrovačku zračnu luku, Hercegovinu, crnogorsko primorje i Durmitor. Nakon kraće okrijepe spuštamo se u Kunu Konavosku i putujemo prema Dubrovniku.
Kombi nas ostavlja kod uspinjače Dubrovnik kojom se diže do vidikovca na Srđu. Ivan, Cena i Denis odlaze na Srđ, a ostali u obilazak starog grada. Tamo susrećemo Hrvoja i Davorku koji su prepješačili dubrovačke zidine.
Nakon prekrasnog popodneva, iza 20h krećemo, nogu pred nogu, prema autobusnom kolodvoru. Gotovo svakog drugog prolaznika smo pitali: "Gdje je autobusni kolodvor?". A oni odgovaraju - "Samo ravno" (i tako tri kilometra). Vidno iscrpljeni u 22h krećemo autobusom doma. Od Dubrovnika do Jaske jedini zvuk koji smo čuli bio je hrkanje...
Karla i Jana Valečić
