Naša tri člana, Katarina Lovreček te Luka i Alojzija Boričević, uz idejno vodstvo Zlatka Lončarića - PD Šumar, boravila su u Turskoj od 20.6. - 1.7.2012. gdje su ispenjali Erciyes (3916 m) i posjetili neke najznačajnije arheološke lokalitete (Troja, Efez), prirodne znamenitosti (Kapadocija, Pamukkale, kanjoj Saklikent) i grčki otok Rodos.
Od ukupno 26 planinara koliko ih je krenulo na uspon, na vrh se uspjelo popeti sedmero. Naravno, među njima je bila naša jaskanska trojka, dakle uspjeh 100%. I ne samo to! Luka je bio i najmlađi član u cijeloj ekipi sa nepunih 17 godina.
Stupivši u azijski dio Turske prvo smo obišli arheološko nalazište legendarnoga grada Troje (Ilij) mjesto zbivanja velikog rata kojeg je opisao Homer u Ilijadi. Lokalitet sadrži 9 slojeva (najstariji između 3200.-2600. p.n.e., a najmlađi 86. p.n.e.).
"Skoknuli" smo i na grčki otok Rodos, istaknuto središte grčke i helenističke kulture, kao i srednjovjekovnog viteškog reda Hospitalera. Najpoznatiji spomenik je bio kolos s rodosa, skulptura titana sunca Helija - jedno od 7 svjetskih čuda antičkog doba. Koji je stajao na ulazu u luku, podigli su ga građani rodosa 290. p.n.e. u čast uspješne obrane od Ciparskog vladara Demetrija I. Bio je visok 35m, no stradao je u potresu 226. p.n.e.
Kanjon Saklikent (na turskom skriveni grad) pravo je otkriće. Dubok 300m, dug 18km, a prohodan prva 4km. Uživali smo prelazeći kroz bujice vode do struka no većinom smo gacali po vodi do gležnja kližući se po mulju ili zapinjući po kamenju i pijesku - bosi naravno - vrhunska masaža stopala.
U unutrašnjosti Turske nalazi se izvanredno čudo prirode, regija Kapadocija (turski Kapadokya) poznata po nastambama u kamenu. Naime nakon vulkanske erupcije planine Erciyes prije oko 2000 godine. Pepeo i lava su oblikovale mekane stijene koje su erodirale djelovanjem vjetra i vode u današnje neobične oblike (stupovi, tornjevi, obelisci). Ljudi su uvidjeli da se stijene lako klešu i tako su nastale spilje koje su korištene kao sklonište, skladište, svetišta ali i za stanovanje.
25. lipnja konačno naš cilj - Erciyes, ugasli vulkan u središnjoj Turskoj, jedan od najviših vrhova Male Azije (3916m). Obzirom na visinu i konfiguraciju tla uspon je bio dosta zahtjevan, sipar nam je otežavao napredovanje, a pokretno kamenje predstavljalo veliku opasnost. Snijeg nas je pak razveseljavao. Krenuli smo u 6:00 na vrhu u 13:30, povratak oko 19:00. Ostalo neka govore slike.
A sada malo odmora, Pamukkale (turski - dvorac oko pamuka), lokalitet u zapadnoj Turskoj koji obuhvaća niz terasa od kamena vapnenca ispunjenih vodom, nastale taloženjem kalcijeva karbonata iz vode vrućih mineralnih izvora, bazeni su međusobno povezani kaskadama i okruženi mnogobrojnim stalaktitima, ukupna visina terasa iznosi oko 100m.
I za kraj Efez, dobro očuvan antički grad kojeg su prema legendi osnovale žene ratnice - Amazonke) Bio je jedan od važnih grčkih polisa, ima velik i dobro očuvan teatar koji je mogao primiti do 200,000 ljudi, a u njemu je bilo jedno od sedam svjetskih čuda antike - Artemisov hram koji je uništen u osvajanjima 263. grad je često mijenjao vlasnike, od Grka do Arapa, a 1308. dolazi pod vlast Turaka gdje i ostaje dan danas.
