Izvještaji s izleta :: Priča iz Makedonije

Osmero planinara jaskanskog društva zaputilo se početkom rujna na dalek put prema Makedoniji. Cilj je bilo popeti se na najviši vrh Makedonije i Albanije - Golem Korab visok 2764 metra. Uspon na ovaj pogranični vrh dozvoljen je samo jednom godišnje, povodom dana državnosti Makedonije. Doživljaje s putovanja prenosi Dražen Pulig.

Priča iz Makedonije
1. dan - petak
Polazak iz Jastrebarskog petak 2.9.2011. oko 4 sata ujutro - Maja Šimrak, Stjepan Volarić i Željko Mrakužić - Nuno, iz Donje Zdenčine Zlatko Štulec i Dražen Pulig, a iz Zagreba Valentina Bilić, Slavica Brtan i Ranko Borzan gdje polazimo za Makedoniju oko 5 sati ujutro. Putovali smo unajmljenim kombijem autocestom Zagreb-Lipovac za Srbiju prema Beogradu gdje naš prijatelj Nuno naišao na jedan mali problem. Poslije obilnog doručka mora popit malo vina tako da više ne može nastavit voziti pa ja preuzimam volan u svoje ruke. Vozimo se autocestom Beograd - Niš koja je dosta u lošem stanju, neuredna, s dosta smeća i potrganih prometnih znakova. Silaskom s autoceste kod Niša i nastavljamo državnom cestom Niš - Preševo tj. dolazak na granicu Srbije i Makedonije. Ulaskom u Makedoniju putujemo do Skoplja gdje dolazimo oko 16 sati i uz malo traženja do hostela koji baš ne izgleda zgodno kao na slikama tako da smo svi začuđeno pogledali u Ranka koji je organizirao smještaj. Ako ništa drugo barem je blizu centra grada. Odlazimo na razgledavanje grada s puno spomenika iz makedonske povijesti koji se dosta obnavljaju i gdje nas je naš planinar Stjepan počastio s poznatim makedonskim roštiljom.


2. dan
Buđenje u 7 sati. Naša prijateljica Maja organizira jutarnje razgibavanje ali je nitko ne doživljava osim jednog malog psića. Polazak za Sopište (Sopishte) - kvart grada Skoplja koje nam je polazna točka za Vodno (1066 m) gdje nam se pridružuje još jedan član. Đoke, Nunin rođak. Uspon na Vodno traje oko jedan sat i nije toliko zahtjevno koliko je vruće na 30 stupnjeva. Dolaskom na planinarski dom Vodno pruža se lijepi pogled na grad Skoplje, a u daljini na vrh Solunska glava (2540 m) i početak planinskog masiva Šar-planine.
Nakon odmora slijedi put prema kanjonu Matka dug oko 23 km kojeg je izdubila rijeka Treska. Putem upoznajemo biciklistu imenom Borče koji nastavlja hodati sa nama. Silaskom obroncima kanjona kroz gustu vegetaciju stižemo do rijeke Treske koja je jako hladna i brza ali pomaže da se osvježimo. Najhrabriji se čak i kupaju - Ranko i Valentina koja svojim vitkim stasom privlači poglede muslimanki koje nemoćno sjede obučene na obali rijeke. Tu se rastajemo s našim makedonskim prijateljem.
 
3. dan
Buđenje u 4 i polazak prema našem cilju cijelog putovanja - Golemom Korabu. Vozimo se autocestom Skoplje - Tetovo - Gostivar gdje moramo stati nekoliko puta da platimo cestarinu i cijeli put traje nešto manje od dva sata. Dolazimo do jezera Mavrovo gdje ulazimo u istoimeni Nacionalni park. Ne izgleda kao nacionalni park jer ima dosta razbacanog smeća kao i jučer na obali rijeke Treske. Nastavljamo dalje makadamskom cesto oko 10 km prema karauli no 2 km prije karaule zaustavlja nas policija da ostavimo kombi s ostalim vozilima i nastavimo dalje hodati. Dolazimo do karaule oko 8:30 sati gdje domaćini prodaju odjeću i suvenire s motivima planine i Makedonije. Hodamo dalje prekrasnim travnatim stazama i krajolicima s nepreglednim kolonama planinara. Ponovo susrećemo našeg makedonskog prijatelja Borče s kojim, uz idealno vrijeme, nastavljamo zajedno prema vrhu.
Oko 12:30 dolazimo na vrh Golemog Koraba (2764 m). Korab je najviši vrh i granična planina između Makedonije i Albanije te je nastavak Šar-planine s nekoliko vrhova iznad 2000 metara. Nakon nekoliko fotografija na vrhu i znaku zahvalnost našem donatoru Marijanu napuštamo vrh i odlazimo prema karauli gdje dobivamo priznanje za HPD Jastrebarsko za osvojeni vrh. Dolaskom do našeg vozila uviđamo neorganiziranost organizatora i policije pa zbog prakiranja vozila na cesti ne možemo dalje krenuti dva sata. To nije narušilo dobro raspoloženje pa pjevamo i zabavljamo se dok se vučemo u nepreglednoj koloni vozila.
Prinznanje za uspon na Korab
 
4. dan
Polazak u 7 sati prema Kumanovu gdje smo pogledali grad i kupili nekakve sitnice (ponajviše Skopske pive) i nastavili prema Beogradu i Hrvatskoj. Dolaskom na odmorište Spačva malo smo odmorili, zamjenili vozačku postavu i nastavili dalje. Naša prijateljica Slavica budno je pazila na svog odanog prijatelja Ranka da ne tipka po mobitelu dok vozi. Stigli smo u Zagreb oko 17 sati i uz piće rastanka razgovarali o dogovštinama iz putovanja i budućim planovima.
Dražen Pulig
Objavljeno: 03.10.2011. | Posljednja promjena: 09.10.2011.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Polako otpuštam energiju prikupljanu tjedan dana na Durmitoru. Želim je zadržati što dulje. Kada su mi planinari koji su uživali u tom kraju opisivali te ljepote nisam si ih mogla dočarati, ali sam im vjerovala i poslušala ih te ih otišla sama doživjeti. Isplatilo se svake sekunde. 

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.