Izvještaji s izleta :: Dani hrvatskih planinara - Omiška Dinara, 7. i 8. svibnja 2011.

Kakav predivan vikend! Rečenica je koju si od jutra ponavljam i zbog koje mi tako lako prolazi ovaj sunčani ponedjeljak, dok zatvorena u ured gledam kroz prozor u zagrebačku gužvu na cestama. Nikada nisam bila pretjerano sklona masovnim izletima, no za Dane planinara vrijede neki drugi kriteriji.

Dani hrvatskih planinara - Omiška Dinara, 7. i 8. svibnja 2011.

Spoj planine, mora i rijeke, kombinacija kamena, hlada borove šume i svježina zelene Cetine slika je koja je primamila osamnaestero članova našeg društva da, odlukom visokog savjeta, u petak 6. svibnja 2011. u  1h iza ponoći krenu put Omiša. Dva puna kombija u rukama vještih vozača sigurno su stigla u kamp Galeb nešto prije 6h ujutro.  I dok je Omiš još bezbrižno snivao, grupica dobro raspoloženih jaskanaca postavljala je šatore pod cvatućim topolama tik uz more! Ako smo probudili kojeg stanovnika šatorskog naselja, žao nam je. Trudili smo se biti tiho.

Kao što je bilo i predviđeno, u 8h okupljenoj raji obratio se predsjednik PD-a Imber i jasno i glasno objasnio tko, kamo, kuda i s kim. Mi smo kao nervozni pačići odmah krenuli za prvim vodičem na glavnu turu od najavljenih 8h hoda, sa skrivenim ciljem pojedinaca da se popnu i na vrh i da stignu na brodiće (što su nam rekli da je nemoguće).

U nastavku priče otkrit ćete da ništa nije nemoguće.

Organizator je oprezno i promišljeno kategorizirao glavnu turu teškom. Zahvaljujući dobrom vremenu i dobro raspoređenim vodičima fino su se sponatano oformile jakosne skupine, tako da se nakon prvog strmog uspona i pripadajuće mu pauze, gusjenica planinara polako rasipala i moglo se lijepo hodati.

Znam da nama mlađima i onim starijim prekaljenim planinarima tura nije predstavljala težak zalogaj, no zamislite samo da je pala kiša! Kakvo bi to samo klizanje bilo!

Noga prati nogu, krovovi ostaju ispod nas, a pogled puca na Omiš, Brač, Poljičku planinu, Mosor i druge komadiće raja između neba i mora.

Uz nas hodaju planinari iz HPD-a Ante Bedalov, prelazi nas osamdeset i nešto godišnji g. Marin i priča kako su nekada markirali ovu trasu te usput smišlja plan kako će fotografijom dokazati nevjernim prijateljima da je bio na vrhu Omiške Dinare. Bravo!

U šumarku skrivenom u hladu borova dočekala nas Luda kuća, a ispred nje zadimljeni kotao vrućeg čaja. Ludnica! Pauza kod kuće predviđena je do 11:30 i tada se kreće prema Radmanovim mlinicama. A do vrha treba okvirno 45min. Taman dovoljno vremena da stignemo i gore i natrag. A kako nam reče organizator, nema brige, brodići će voziti dokle god ima planinara. Sve stignemo, ništa nije nemoguće!

A na vrhu milina! Omiš, Brač, Šolta, Korčula, Vis, Poljička planina, Mosor, Kozjak, Biokovo, Kamešnica, Čvrsnica, Cincar...

U toj svoj ljepoti što drugo preostaje nego izuti gojzerice i položiti ruksak pod glavu.

Pri silasku s vrha mimoilazimo se s mnogo poznatih lica, a to je jedan od razloga zašto volim dane planinara. Prilika je to da se pozdavimo s dragim ljudima s kojima, unatoč tome što se tako rijetko vidimo, razgovor teče lako i ugodno. HPD Vitez, HPD Matica, HPD Kamešnica, Livno ...

Stajemo malo i da se slikamo pored Bernardove stijene (op.a. naziv dobila po planinaru koji je u brizi za noge zaboravo na glavu i pritom tjemenom poljubio kameni nadvoj), pažljivo koračamo preko skliskog potočića kojeg stvara voda što se slijeva iz izvora Borak i eto nas opet kod Lude kuće. Ne odmaramo dugo već nastavljamo do Janoševe kućice – malog skloništa kojeg je sagradio djed Janošek i kasnije darovao društvu - pa dalje prema slikovitom selu Podašpilje i do Radmanovih mlinica na Cetini.

Putem saznajem da u društvu PD Imber aktivno radi 10-ak, redom mlađih članova, da su uz pomoć prijateljskog društva iz Splita uređivali i markirali staze kako bi sve bilo spremno za dane planinara. Samo društvo broji 60-ak članova, dok se stanovništvo Grada Omiša vrti oko brojke 15 000.  Aktivna je speleološka sekcija, Ekološka sekcija, organiziraju slet mladih planinara "Oda proljeću", planinarske škole...

Tako u ugodnom razgovoru o soparniku, starim obrambenim kulama i zaseocima Omiške krajine stižemo do Radmanovih mlinica oko 14h.

Jedva smo dočekali sjest u hlad i nazdraviti punim kriglama. Krigla za kriglom i odu sati. Tako smo, nažalost, propustili iznenadni napad gusara na ušću Cetine.

No neka, razlog više da posjetimo Omiške gusarske večeri i još jednom uživamo u tom čarobnom kraju.

Dok je u kampu vladala pomutnja zvana "grah", Roland i ja smo na mekom pijesku na plaži mlatili po ribicama i kukuruznom kruhu gledajući u plavo more i bijeli kamen Omiške dinare. Divota! 

Dio društva se kasnije okupio isped kućice broj 10, prvi red do mora, netko sit, netko gladan, ali zato nitko žedan. Drugi dio se prošetao do grada ili pak zapeo na šanku s kuponima "grah za pivu".

Ujutro smo se pozdravili s Omišem i krenuli put Kozjaka na turu "za gušt" od doma Česmina do vrha Biranj i natrag. Lagana šetnja po hrptu Kozjaka s fantastičnim vidicima na Kaštela, Trogir, Split i otoke. Ručali smo u domu Putalj te smo nakon kavice na terasi krenuli put Dugopolja i Jaske. Udari bure postajali su sve jači, a Velebit se ogrnuo sivim pokrivačem koji je polako klizio prema moru. Pozdravili smo zadnje zrake sunca što su padale na Tulove grede i otišli u drugi svijet. Ugasili smo klimu i upalili grijanje.

U Jasku smo stigli oko 19:30h kada je na centrali završila ova mala pustolovina.

Sve čestitke PD-u Imber i svima koji su se potrudili da nas lijepo ugoste. Pozdrav svim planinarima koji su svojim osmjesima i vedrinom dodatno uljepšali ovaj vikend. 

Nadam se da vam je svima koji niste išli sada žao.

...do sljedećeg puta.

 

Nina Vučinić
Objavljeno: 12.05.2011. | Posljednja promjena: 10.10.2011.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Polako otpuštam energiju prikupljanu tjedan dana na Durmitoru. Želim je zadržati što dulje. Kada su mi planinari koji su uživali u tom kraju opisivali te ljepote nisam si ih mogla dočarati, ali sam im vjerovala i poslušala ih te ih otišla sama doživjeti. Isplatilo se svake sekunde. 

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.