SVETO BRDO 09-10.08.2008.
Prošlog vikenda ranom zorom dva Jaskanca i jedan Pribićanac koji za kruh zarađuje u inozemstvu odvažili se i krenuli put južnog Velebita točnije na jedan od meni najljepših vrhova u NP Paklenici SVETO BRDO.
Vrijeme polaska dogovorili smo točno u tri sata ujutro ispred obiteljske kuće najmlađe članice HPD-a Jastrebarsko.
Kiša lijeva ko iz kabla, ali mi ne posustajemo. Veselimo se ponovnom susretu sa Paklenicom.
Jutro je oko 5 sati, mi pijuckamo kavicu na odmorištu iza tunela Sv. Rok. Bura udara u naletima, vani je dosta hladno s obzirom na doba godine, no mi se već nalazimo na krajnjoj točci parkirališta NP-a Paklenica. Nigdje žive duše (6 sati), samo mi krećemo put planinarskog doma Paklenica. ANIĆA KUK pospan nas pozdravlja i gleda kako nestajemo u ljepotama Velebita.
Vjetar se smirio, već smo na polovici puta do planinarskog doma. Putem susrećemo svima nam znanog domara Valtera i njegova magarca ( idu u shoping ).
U 8:00 Leo, Roko i Mario sjede ispred pl. Doma Paklenica, odmaraju i slušaju priče ostalih planinara koji su tamo noćili.
Naš sljedeći cilj na ovom već sada prekrasnom izletu prema Sv.Brdu je planinarsko sklonište IVINE VODICE. Tamo planiramo ručati i odmoriti, a zatim u poslije podnevnim satima krenuti prema Sv.Brdu preko ČIĆINE DOLINE.
Planinari s kojima smo pričali u pl.domu kažu da su sinoć bili na Svetom Brdu i da je bilo veselo (munje i gromovi). Nismo se uplašili već krenuli i uz lagano ćakulanje evo nas na Ivinim vodicama. Tamo smo zatekli 6 Francuskinja koje su se spremale za odlazak. Mi ostajemo i uživamo u prekrasnom vremenu. Roko i moja malenkost već kuhaju fini-mini, a Leo suznih očiju gleda u daljinu i mašta o Francuskinjama.
Plan je sljedeći idemo na Sv.Brdo preko Čičine doline, vraćamo se na Vlaški Grad i tamo noćimo.
Krenuli smo negdje oko 15-1530. Uz hod „nogu prid nogu“ uz dosta jaku buru oko 19 sati uspinjemo se (neki teškom mukom) na SVETO BRDO.
Iako je hladno i bura puše nemilosrdno mi uživamo u prekrasnom pogledu na sve strane predivne nam Hrvatske. Dok uživamo vjetar i dalje puše i podsjeća nas tko je gazda.
Sveto brdo kao da je tužno što ga napuštamo, ali moramo, dani su već kraći, noge pomalo teške, a Vlaški grad nas čeka.
I dok hodamo misli se vračaju na vrh, razmišljam o trudu i volji nekoliko vandala koji su nadnaravnom željom da uklešu svoja imena na mramornu ploču sa deset Božjih zapovijedi oskrnavili ploču, vrh i sebe.
Na Vlaški smo stigli u 2000 sati i to dosta naporno jer smo se spuštali dijagonalno, a ne po stazi u nadi da ćemo dobiti na vremenu, vjerujte mi nemojte to raditi, koristite planinarske markirane staze.
U Vlaškom gradu nismo zatekli previše sjajnu situaciju. Iako na zidu skloništa piše; škovace (smeće) nosite kući, nitko se toga ne pridržava.
Grah sa kobasicom je gotov. Roko i novo kuhalo rade besprijekorno, večeramo i spremamo se za spavanje. Kao i uvijek budim se prvi (530) slijedi me Leo ,dok naš Roko spava ko beba. Puhovi su navodno stanovnici ove nastambe, no od umora ja nisam ništa čuo niti vidio.
Spremamo se za povratak i za jedan sat nalazimo se u Ivinim vodicama gdje doručkujemo, točimo vodu i odlazimo. Dogovorili smo da se vraćamo preko VELIKIH MOČILA tako da ne idemo istim putem.
Nismo pogriješili, jer dan je predivan pa uživamo u predivnim prizorima. Nakon laganog odmora krenuli smo put NJIVA LEKINIH gdje skrećemo za JURLINE i VELIKU PAKLENICU.
Uz lagano hodanje eto nas u JURLINAMA. Na ulasku u napušteno selo pozdravljaju nas pčelice. Odlazimo do stare lipe i odmaramo. Vani je sve jača žega, a do Velike Paklenice ima još dosta.
Kako smo se bližili dosta napornom spustu u kanjon ispod Anića kuka čujemo prve glasove turista koji se penju prema Manitoj peći.
I dok se spuštamo jedan krivi pokret i naš je Leo na leđima, strmokeknul se kvalitetno.
I da ne duljim sve je prošlo ok. Poslije podne kupanje u Vinjercu - pravi gušt, ležiš u moru i gledaš na Sv.Brdo. I ne samo to, nego promatramo dobar dio našeg pohoda. Sve u svemu jedan predivan vikend proveden na Velebitu.
Ovim putem zahvaljujemo se ZIZICI I ĐOU na prekrasnom čašćenju u VINJERCU.
HEJ LOP!!!!!!!!!!
Mario Fabek