Dugo očekivano jutro koje nas je trebalo ispratiti izvan lijepe naše nagoviještalo je da nas na našem planinarskom izletu očekuju dva prekrasan sunčana dana. A kako i ne bi kada smo uz jutarnja topla pozdravljanja poznatih i manje poznatih lica, spremanja stvari u autobus i iščekivanja nekih koji bi možda mogli malo i zakasniti donijeli toliko veselja i pozitivne energije koja nas je pratila do samog kraja.
Lijepom dobrodošlicom kao i kratkim osvrtom na sve ono što nas očekuje obratio nam se naš organizator Jadranko te smo kao i svaki dobar tim uzvratili pozitivnim reakcijama bez obzira što nam je dao do znanja da ćemo za ostala tekuća pitanja pričekati da prijeđemo granicu :) Pretpostavljam da to nisu neki planinarski običaji u koje još nismo upućeni :)
Naše prvo zaustavljanje u srcu Karavanki kod Spomen obilježja Ljubelj – Mauthausen obilježilo je kratko razgledavanje ostataka logora kao i uživanje u prekrasnim vrhovima Karavanki koje su nas okružile sa svih strana. Nastavljamo dalje put Unterloibla prema poznatom kanjonu Tscheppaschlucht uz slikovitu rječicu Loiblbach koja na svom putovanju oblikuje svoje kamene oblutke i stvara prekrasno prirodno okruženje, te svojom snagom vode putem čarobnih slapova pokazuje svijetu svoju ljepotu i moć. U ugodnom druženju pozdravljajući druge planinare koje susrećemo hodamo uređenim stazama preko mostića i platformi razmjenjujući osobne doživljaje pokušavajući ujedno što više dojmova utisnuti u svoje misli. Uz mnogo međusobnog fotografiranja i jednom zajedničkom slikom na kraju obilaska uz kratak odmor, kolače i tekuća pitanja nastavljamo put Minimundusa. Ne mogu a da ne istaknem desnu ruku našeg organizatora Jadranka, našu Ninušku koja je na zadovoljstvo svih nas na sebe preuzela financijske transakcije i između ostalog pokazala da se odlično snalazi u poslovima mobilnog bankara. I dok je sunce polagano mijenjalo stranu svijeta mi smo razgledali preko 170 poznatih svjetskih građevina te krenuli prema planinarskom domu dr. Josef-Mehrlhutte, 1720 m. Uz toplu večeru, ugodno druženje i pregršt smijeha odlazimo na spavanje kako bismo bili odmorni za novi dan.
U jutarnjim satima dok nam je sramežljivo sunce pokušalo pružiti što više topline na oštrom planinskom zraku krenuli smo put Königstuhla. Uspon prekrasnom stazom budio je u nekima želju za proučavanjem endemskih vrsta, razgledavanjem, fotografiranjem i našoj euforiji ne bi bilo kraja da naš organizator nije imao sve pod kontrolom te nas sretne i ne previše umorne doveo do vrha. Impresivan pogleda sa 2336 m ostavlja vas bez daha dok vas prožima uzbuđenje i ponos jer ste se kao neki od nas popeli iznad 2000 m. U korak sa vjetrom koji nas je na trenutke šibao sa svih strana spuštamo se preko vrha Seenock 2260 m prema planinarskom domu odakle smo i krenuli. Nije da smo baš pratili markacije budući da su predvodnici imali previše zanimljivih tema, ali kakvo bi to planinarenje bilo da se barem malo ne skrati put. A osim toga najvažnije je za organizatora imati dobru priču i stručnu osobu za pregovore koju smo mi imali :) Puni dojmova koji se još i danas nisu slegli krećemo put lijepe naše prelistavajući bezbrojne slike i planirajući neka nova druženja. Iza nas je još jedna lijepa planinarska priča koja je ostavila trag u našim srcima i prekrasne slike u našim mislima. Pokazali smo još jednom da možemo biti i odlučni i hrabri, emotivni , veseli pa i tužni i da svega toga nije bilo danas ne bi bili drugačiji od jučer. Drugačiji svakako jer vidjeli smo i doživjeli nešto novo, probudili u sebi neke drugačije osjećaje, ideje, otkrili neku novu snagu svojih emocija i ponovno pomaknuli granice izdržljivosti. I nitko od nas to ne bi mogao osjetiti sam, a to samo govori koliko smo bitni i važni jedni drugima, koliko nas sitnih i prekrasnih trenutaka veže i stvara u nama neprocjenjive ljudske vrijednosti i vrline.
I znajte, sreća ne dolazi sama ona je tu u nama, a mi smo tu da ju podijelimo.
Gordana Koščec
