Početkom kolovoza dvadesetak jaskanskih planinara uputilo se u Bosnu i Hercegovinu s ciljem uspona na Čvrsnicu i Vran. Doživljaje s četverodnevnog putovanja i planinarenja prenosi Ivan Lovrek - Hogar Strašni.
Čvrnica, 2. - 5.8.2015.
Polazak u nedjelju 2. kolovoza 2015. u 7 sati iz Jaske sa Centrale. Idemo preko Slunja na Bihać gdje se na pola puta prema Ripaču zaustavljamo na kahvi i rahatluku. Naziv restorana Mlin, sav na vodi i mostovima, baš ugodno za oko i nesvakidašnje (pohvaliti moramo organizatora i vođu Karaču, bravo Ivo na odabiru). U Vincu (iza Jajca) idemo na ćevape; mljac, mljac; dobri neki ćevapi i dosta obilni, malo osvježenja tekućinom koja ima aromu i okus hmelja te nastavljamo prema Tomislavgradu gdje se nalazimo s ekipom domaćina iz PD "Orlove stine".
Popodne stižemo na jezero Blidinje gdje je planinarski dom "Orlova stina". Čuje se ushićenje ženske populacije, što je to?! Kad ono "perverzija", dom ima osim tuša, i perilicu posuđa. Naravno, veselje onih koji peru posuđe iza nas, skoro i razumijemo razlog veselju.
U večernjim satima priređen je roštilj, odgovorni za prejedanje Zdenka i Ivo Karača (nije nas smetalo). Naravno u tom periodu pečenjarije stiže i "morska" ekipa koja se pridružila putnicima iz Jaske. Igor razvlači harmoniku dok Hogar lupa po gitari, pa izgleda kao da je nije on kupio. Pjesma pada i razdire noć. Uvijek postoje oni kojima se ne da ići spavati, pa nek' su živi i zdravi ma koji god to bili.
Kazao je jednom u svojoj pjesmi, pokojni Kemal Monteno "jutro je sumorno bilo...". Pitam Karaču, onako glasom iz bunara, koja je to voda, možda Nil? To je jezero Blidinje, odgovara Ivo i pita, a zašto? Odgovaram mrzovoljno... čini mi se da mi je na glavi spavao nilski konj, eto zato!
Pada kiša još od sinoć, nervoza hvata "nagle", dok stari lavovi šute i "pošteno rade" čekajući bolje vrijeme, koje je i došlo za uru vremena. Krećemo prema Vilincu koji je na sjeveroistočnom dijelu masiva Čvrsnice i naziva Muharica.
Dolina Dive Grabovice i udolina koja tu rijeku spaja sa Dugim poljem djeli planinu na dva dijela: Muharica na sjeveroistoku, sa vrhovima Veliki Vilinac 2118 m i Mali Vilinac 1988 m, te Čvrsnice u užem smislu, na jugozapadu. Pohod na Vilinac počinje od planinarskog doma pokraj motela Hajdučke vrleti u pravcu Rame i Jablanice negdje oko 500 m do prvog križanja gdje se skreće desno prema Risovcu i Jablanici. Nastavljamo po asfaltiranoj cesti oko 6 km i tu se odvajamo desno na makadamski put za Zaglavlje i Vilinac do prijevoja pod Vitlenicom gdje je markirana planinarska staza. Staza i uspon vode po terenima morfološki identičnim kao kada se ide na Vaganski vrh ili Sveto brdo na južnom Velebitu. Znači i Čvrsnica spada u Dinaride.
Nakon prijeđenih nekoliko prijevoja, spuštanja i dizanja izbija se na prijevoj pod vrhom sa pogledom na planinarski dom koji je niže. Nismo ga pohodili jer je zatvoren, a i spuštanje baš i nije neka fora - treba se ponovno uspinjati.
Vrh je obilježen hrpom kamenja. Pored ove hrpe je u zemlju zabijena metalna upisna kutija s upisnom knjigom. S vrha se pružaju nezaboravni vidici u svim smjerovima, a posebno se ističu vidici na cijelu Čvrsnicu, Veliki Jelenak, Postibrdo, kanjon Drežnice, Čabulju, Prenj, Visočicu, Bjelašnicu i Vran, naravno i prema Rami, što je posebno veselilo Ivu. Spust sa Vilinca neki koristimo i ispitujemo teren u Hajdučkim vrletima, ne zbog nas samih već zbog općeg dobra, da znamo ostalima pokazati put ako slučajno ožedne. Slično povečerje sviraju i večeras, a kaj da vam prepričavam.
Drugo jutro sunčano, vedro; šuti i kreći, čeka Pločno i djeluje veoma moćno. Otpratili povratnike za more, vesele svatove za Šuicu. Igor je ostao za uspon na Pločno. Vozimo se prema Masnoj Luci, tu razgledamo crkvu izdaljega, odlazi se na izvor po vodu pa natrag i ne znam kojim putem iz Risovca na planinarsku stazu za Pločno. Prolaz kroz šumu, klekovinu, polja malina i šumskih jagoda. Prolaze se pusti prijevoji spuštanja i dizanja do pred zadnjih dvjestotinjak visinskih metara gdje čeka sipar i prilična strmina. Ostajem sa dvije dame na kraju kolone i kažem njima, a i sebi, dogovoriti ću sa "majkom planinom" uspon po siparu na sedamnaest rata, osmjeh dama mi govori da sam na dobrom psihološkom putu (opet je ona narodna "ne laje pas radi sela, već zbog sebe", ali to nemojte nikome reći molim). Uspon uspijeva u potpunosti i sada smo svi jako važni, da ste nas samo vidjeli osmijehe "od uva do uva".
Na njenom najvišem vrhu vojska ex Jugoslavije sagradila je svoju bazu koja je bila jedno od središta za nadzor i prisluškivanje. Baza je i danas u uporabi, a jednim dijelom koristi se i u civilne svrhe. Tu se sada nalazi HT-ovo telekomunikacijsko središte, TV odašiljači, također tu je geodetski stup s ispisanom nadmorskom visinom. Nakon okrijepe i pozdrava sa djelatnikom vojske zajedničko fotkanje uz pjesmu i razdraganu graju, ja osobno vidjeh "sretnu
raju". Opet spust, ovaj put je pao i tuš što za jednog Hogara baš i nije pohvalno, dao se nagovoriti.
Nakon te "ispiračine poštenog pota", mirišljavi i važni sada već u brojčano oslabljenoj postavi krećemo u sredinu Dugog polja, kod Donjih Dragajica nalazi se nekropola sa stečacima koji su svjedoci prošlosti i života ovog kraja. Stećci su kameni nadgrobni spomenici nastali negdje u srednjem vijeku 12. i 13. stoljeću. Ukrašeni su prizorima iz života tadašnjih žitelja, prikaz lova, raznih turnirskih igara, životinjskih i ljuskih figura, konja i sl. motivi križa znak kristijana i natpisi na bosančici. Odlazimo na još jedan razgled. Mjesto na Kežari posjećujemo grob Dive Grabovčeve, djevojci iz Rame koju je zaprosio beg iz Kupresa, Diva mu je pobjegla no nakon što ju je pronašao odmah ju je i ubio. Divin grob svake godine hodočasti mnoštvo posjetitelja.
Nakon obilaska napadamo motel "Hajdučke vrleti" pod isprikom da je to oproštajna večera. Dernek za priču, ikebana od klope, a i dobrog crnog sam se dočepao. Ima curica koje su, kako predaja kaže i želudac pretrpale pa je spas bio u ranom lijeganju u krevetac. Da, kako je teško biti amater, za razliku od profi spiza majstora. Ples su otplesali drugi makar su škembe bile nadute.
Ujutro pospremanje i spremanje čeka put povrataka. Vozimo se natrag prema Tomislavgradu, vraćamo ključeve doma predsjedniku Anti Vukadinu i Boži, zahvaljujemo na gostoprimstvu i obećavamo njima i sebi da ćemo opet navratiti. Od Tomislavgrada dalje mijenjamo pravac, vozimo se za Livno pokraj Buškog jezera pa preko Bosanskog Grahova i Drvara na Bihać. U Bihaću navala na razne pite kod jare buregdžije u srcu Bihaća. Hogar ostaje vjeran bureku i "kilo maže za dobre odnose sa komšijom".
Rastanak u Jaski opet uz hmeljski okus i miris. Dosta, ajmo doma.
Hvala prijatelju organizatoru i "domaćinu" Ivi Karači za osmišljenu skitnju njegovim krajem.
PS. Svim ljubiteljima prirode, planina i visina preporučujem da barem jednom posjete i Čvrsnicu, jer imaju što vidjeti.
Čvrsnica je planinski lanac smještena u sjevernom dijelu Hercegovine, sa najvišim vrhom Pločno 2228 m. Pruža se u smjeru od zapada prema istoku. Čvrsnica je okružena desnom obalom rijeke Neretve na istoku i njenim pritokom Doljanke, koju dijeli od Prenja, s juga Dražanka, a sa sjeverne strane Dugo polje i jezero Blidinje. Na suprotnoj strani polja i jezera je planina Vran. Čvrsnica se sastoji od nekoliko platoa – Plasa i Muharnice na sjeveru te Male Čvrsnice na jugu. Ima više od deset vrhova iznad 2000 metara, tu su i poznate vertikalne litice – Pesti brdo, Veliki kuk, Mežnica stijene, Strmenica... Ona također, uključuje i jezera Blidinje, Crepulja i Crljenjak te kanjon Diva Grabovica, koji se usijeca 6 km u planinu.
Najviših desetak vrhova iznad 2000 m na jugu Čvrsnice: Pločno 2228 m, Velika Čvrsnica 2225 m, Draga Kosa 2217 m, Velika Klina 2212 m, Velika Kosa 2206 m, Veliki Razval 2195 m, Jelenak 2170 m, Mali Jelenak 2161 m, Mali Razval 2135 m, Podrazval 2111 m, Mala Klina 2105 m, Podpločna 2043 m, Peštibrdo 2039 m i još niz inih oko 2000 m ili malo nižih. Stoga su ovi vrhovi i južni greben Velike Čvrsnice najviša planina na hrvatskom etnoprostoru, pretežno okružena katoličkim pučanstvom.
