1. dan - petak

Polazak iz Jastrebarskog petak 2.9.2011. oko 4 sata ujutro - Maja Šimrak, Stjepan Volarić i Željko Mrakužić - Nuno, iz Donje Zdenčine Zlatko Štulec i Dražen Pulig, a iz Zagreba Valentina Bilić, Slavica Brtan i Ranko Borzan gdje polazimo za Makedoniju oko 5 sati ujutro. Putovali smo unajmljenim kombijem autocestom Zagreb-Lipovac za Srbiju prema Beogradu gdje naš prijatelj Nuno naišao na jedan mali problem. Poslije obilnog doručka mora popit malo vina tako da više ne može nastavit voziti pa ja preuzimam volan u svoje ruke. Vozimo se autocestom Beograd - Niš koja je dosta u lošem stanju, neuredna, s dosta smeća i potrganih prometnih znakova. Silaskom s autoceste kod Niša i nastavljamo državnom cestom Niš - Preševo tj. dolazak na granicu Srbije i Makedonije. Ulaskom u Makedoniju putujemo do Skoplja gdje dolazimo oko 16 sati i uz malo traženja do hostela koji baš ne izgleda zgodno kao na slikama tako da smo svi začuđeno pogledali u Ranka koji je organizirao smještaj. Ako ništa drugo barem je blizu centra grada. Odlazimo na razgledavanje grada s puno spomenika iz makedonske povijesti koji se dosta obnavljaju i gdje nas je naš planinar Stjepan počastio s poznatim makedonskim roštiljom.

2. dan

Buđenje u 7 sati. Naša prijateljica Maja organizira jutarnje razgibavanje ali je nitko ne doživljava osim jednog malog psića. Polazak za Sopište (Sopishte) - kvart grada Skoplja koje nam je polazna točka za Vodno (1066 m) gdje nam se pridružuje još jedan član. Đoke, Nunin rođak. Uspon na Vodno traje oko jedan sat i nije toliko zahtjevno koliko je vruće na 30 stupnjeva. Dolaskom na planinarski dom Vodno pruža se lijepi pogled na grad Skoplje, a u daljini na vrh Solunska glava (2540 m) i početak planinskog masiva Šar-planine.

Nakon odmora slijedi put prema kanjonu Matka dug oko 23 km kojeg je izdubila rijeka Treska. Putem upoznajemo biciklistu imenom Borče koji nastavlja hodati sa nama. Silaskom obroncima kanjona kroz gustu vegetaciju stižemo do rijeke Treske koja je jako hladna i brza ali pomaže da se osvježimo. Najhrabriji se čak i kupaju - Ranko i Valentina koja svojim vitkim stasom privlači poglede muslimanki koje nemoćno sjede obučene na obali rijeke. Tu se rastajemo s našim makedonskim prijateljem.

 

3. dan

Buđenje u 4 i polazak prema našem cilju cijelog putovanja - Golemom Korabu. Vozimo se autocestom Skoplje - Tetovo - Gostivar gdje moramo stati nekoliko puta da platimo cestarinu i cijeli put traje nešto manje od dva sata. Dolazimo do jezera Mavrovo gdje ulazimo u istoimeni Nacionalni park. Ne izgleda kao nacionalni park jer ima dosta razbacanog smeća kao i jučer na obali rijeke Treske. Nastavljamo dalje makadamskom cesto oko 10 km prema karauli no 2 km prije karaule zaustavlja nas policija da ostavimo kombi s ostalim vozilima i nastavimo dalje hodati. Dolazimo do karaule oko 8:30 sati gdje domaćini prodaju odjeću i suvenire s motivima planine i Makedonije. Hodamo dalje prekrasnim travnatim stazama i krajolicima s nepreglednim kolonama planinara. Ponovo susrećemo našeg makedonskog prijatelja Borče s kojim, uz idealno vrijeme, nastavljamo zajedno prema vrhu.

Oko 12:30 dolazimo na vrh Golemog Koraba (2764 m). Korab je najviši vrh i granična planina između Makedonije i Albanije te je nastavak Šar-planine s nekoliko vrhova iznad 2000 metara. Nakon nekoliko fotografija na vrhu i znaku zahvalnost našem donatoru Marijanu napuštamo vrh i odlazimo prema karauli gdje dobivamo priznanje za HPD Jastrebarsko za osvojeni vrh. Dolaskom do našeg vozila uviđamo neorganiziranost organizatora i policije pa zbog prakiranja vozila na cesti ne možemo dalje krenuti dva sata. To nije narušilo dobro raspoloženje pa pjevamo i zabavljamo se dok se vučemo u nepreglednoj koloni vozila.

 

4. dan

Polazak u 7 sati prema Kumanovu gdje smo pogledali grad i kupili nekakve sitnice (ponajviše Skopske pive) i nastavili prema Beogradu i Hrvatskoj. Dolaskom na odmorište Spačva malo smo odmorili, zamjenili vozačku postavu i nastavili dalje. Naša prijateljica Slavica budno je pazila na svog odanog prijatelja Ranka da ne tipka po mobitelu dok vozi. Stigli smo u Zagreb oko 17 sati i uz piće rastanka razgovarali o dogovštinama iz putovanja i budućim planovima.