Kako bi bilo provesti osam punih dana u dobrom društvu na planini? I to ne bilo kojoj. Na najdužoj planini u Lijepoj našoj - prekrasnom Velebitu. Naši dečki (na žalost, cure su odustale) su to iskusili, obišli mnoge vrhove od Vučjaka do Svetog Brda, a njihove doživljaje opisuje Mario Fabek jedan od sudionika ovog nezaboravnog pothvata.
(18. - 25. lipnja 2011.)
Obilaznici : Miljenko Lacković, Bernard Wagner, Stjepan Volarić, Roland Vučinić, Denis Uremović i Mario Fabek
Vozač : Nikola Lacković
18.06.2011.
Vrijeme : oblačno i puše lagani vjetar. Jutro je (5 sati) šestorica odvažnih nalazi se u kombiju (DVD Jastrebarsko). Vozimo se prema mjestu našeg polaska, a to je Zavižan do kojeg stižemo nešto prije 8 sati.
Kako je na Zavižanu uvijek prekrasno logično je da ovdje susrećemo nekoliko grupica planinara koji su noćili. Pozdravljamo sa domaćinom Antom. Nervozica je lagano prisutna. Pogledi nam biježe put oblačnog neba - dobro je, ne pada, ma i da pada mi idemo.
Bilo bi nepristojno, a da se ne zahvalimo na štrudli od trešanja i kolaču od šljiva našim dragim ženicama Dubravki i Marini.
U 8:20 krećemo Premužićevom stazom (planinarski autoput) prema planinarskom domu na Alanu. Ruksaci nam teže cca 20-25 kg, no kada ste na Velebitu zaboravite na sve i ništa nije teško. Riječ po riječ eto nas na križanju za GROMOVAČU (10:00). Na vrhu se ne zadržavamo previše. Obavljamo fotkanje, lupamo žigove i gibamo put Rossijevog skloništa.
Polako se počinju nazirati prve zrake sunca i eto nas u skloništu gdje malo odmaramo i družimo se sa grupom planinara iz Slovenije. I dok šprehamo sa slovencima Bernard i Denis već silaze sa PASARIĆEVA KUKA. Uskoro će podne, a mi laganim hodom odlazimo dalje i tek što smo se rashodali nalazimo se na odvojku za CRIKVENU (12:15).
Nakon pauze ruksak na pleća (13:00) i put pod noge. Prva stanica je KRAJAČEV KUK. Iako taj vrh nije u VPP-u odlučili smo ga posjetiti samim time što je Ivan Krajač, po kome je vrh dobio ime, jedan dio svog života proveo u Jaski, a i povijest nam to nalaže s obzirom na njegov veliki doprinos Hrvatskom planinarstvu.
I da ne duljim. Miljenko je zapet ko puška (14:35) pa krećemo dalje, prolazimo raskrižje za SERAVSKI vrh i u 17:00 eto nas kod tete IRENE, naše domaćice u planinarskoj kući ALAN. Nije potrebno opisivat nikome, a posebno ne planinarima što znači pojesti topli grah i popit jedno pivo možda dva možda tri... i haj.
Štef nam je malko bubani, ali živimo u nadi da će do jutra sve biti ok. Sve u svemu prekrasno odrađen dan. O ljepotama ne mogu pričat to morate doživjeti sami.
19.06.2011.
Buđenje smo dogovorili rano. Pola pet je, a mi spremni. Štef dalje ne može. Opraštamo se, on ostaje čekati prijevoz, a mi po oblačnom vremenu tri koraka ispred kiše u mislima sa Štefom počinjemo odrađivat plan za danas. Pravac KUGINA KUĆA.
Kiša lagano rominja, mi hodamo po prekrasnoj primorskoj strani prema planinarskom skloništu OGRAĐENICA. U 9:30 nalazimo se u skloništu. Naložili smo vatru, sušimo se i čekamo da stane kiša. Naše su misli usmjerene prema obližnjoj ŠATORINI.
Na ŠATORINI smo u 15:10. Spuštamo se ka KUGINOJ KUĆI. Hodamo makadamskom cestom prema našem današnjem cilju. U jednom trenutku Bernard čuje auto. Mislili smo da mu se pričinilo kad gle, tamo dolje lijevo, iza bukve vidim žuti «planinarski Kangoo». Odmah smo znali da je to naš Nuno (dobri duh Velebita) i njegova bolja polovica Nina. Od izvora gdje smo se sreli pa do Kugine ima još 15 min hoda.
U KUGINOJ KUĆI (17:15) dočekuje nas ljubazni domaćin Željko. U ponudi ima naravno grah s kobasicom, vino iz Jastrebarskog (opa.), velebitsku pivu itd.
Ovdje treba napomenuti da su tu noć neki ljudi postali «VJEVERICE».
20.06.2011.
Buđenje 4:45, doručak... voda natočena još jučer na izvoru. Danas je u planu doći do BAŠKIH OŠTARIJA kod Prpe. Dok stavljamo ruksak na leđa tamo u daljini smiješi se BAČIĆ KUK.
Iza nas ostaje Kugina kuća, planinarski Kangoo, domaćin Željko i dobri duh Velebita sa gospođom. Hodamo makadamskom cestom i ubrzo eto nas u Velebitskom Sheratonu, skloništu SKORPOVAC. Nakon male stanke vraćamo se cestom do odvojka u šumu i za dobar sat dolazimo do odvojka za BUDAKOVO BRDO. Na vrh odlazimo bez ruksaka mada se može i preko vrha prema BAČIĆ KUKU. Odavde je veličanstven pogled na otoke.
Malo prije podneva ulazimo u šumu i ubrzo smo na raskrižju za Bačić dulibu - Bačić vrh i Bačić kosu. BAČIĆ kuk je predivna stijena sa koje se pružaju lijepi vidici. Podne je prošlo (12:30) pa smo krenuli sa Bačića put RAVNOG DABRA. Sunce nemilosrdno prži, a jedina utjeha nam je cisterna sa vodom kod planinarske kuće RAVNI DABAR.
U 14:30 stigli smo do RAVNOG DABRA. Žega je opaka, no bez obzira na vrućinu kuhala rade punom parom jer moramo bar jednom dnevno pojest nešto sa žlicom. Dom je bio zatvoren tako da se nismo imali previše razloga zadržavati.
U 15:45 polazak za Baške Oštarije. Korak po korak dolazimo na prijevoj gdje jedan put vodi za vrh Butinovaču, a drugi ide prema PRPI. U 18:00 eto nas kod Prpe.
Tu nas čeka naš Štef sa dodatnim namirnicama za u ruksake. Dovezao je i punu zdjelu sarme (hvala mami Uremović). Prvo na pameti nam je - tuširanje, ljudi neopisiv je taj gušt.
I dok smo se mi peruckali i slagali ruksake gle, dobri duh je opet tu. Ruksaci su još teži nego na početku. Nemamo više nigdje mogućnosti nadopune, sve do Starigrada.
21.06.2011.
Kao i ostale dane buđenje oko 4:40. Noćili smo u apartmanu «KIZA». Danas imamo u planu prehodati sljedeće: SLADOVAČA - RAMINO KORITO - ŠUGARSKA DULIBA.
Od škole u Baškim Oštarijama nastavljamo uza žičaru prema SLADOVAČI i malo poslije JAMI SLADOVAČI (8:00).
Devet sati je, mi ulazimo u šumu prema RAMINOM KORITU...polako napredujemo... sparina je užasna. Odlučili smo odmoriti i pojesti. Taj predah se polako pretvara u pravi rat sa komarcima velikim k'o helikopteri. Odjednom netko iza naših leđa viknu : «gdje ste likovi?!», naravno bio je to (već nekoliko puta spomenuti) dobri duh Velebita i Nina. Tako smo jedan dio puta hodali zajedno, a onda se rastali. Mi smo otišli u dubinu Raminog korita, a Nuno i Nina na morsku stranu.
U 13:45 nalazimo se na vrhu Pasjeg klanca, vrućina je nesnosna ali volja nam neda mira i pićimo dalje prema Šugarskoj dulibi. Nakon, meni dosta napornog hoda, negdje oko 16:30 eto nas pred kontejnerom u ŠUGARSKOJ DULIBI.
VELIKI STOLAC je na 30 min hoda pa kad smo već tu... I dok su neki na Velikom stolcu, drugi ispred kontejnera lože vatru da bi nam večer bila što ugodnija. Tako je i bilo.
Puhovi u kontejneru su nemogući, a kakav nas tek dan čeka, u noći ni ne slutimo.
22.06.2011.
Noć je bila vrlo zabavna, družili smo se sa puhovima do pred sami polazak.
Rano je (5:00), spremamo se dalje. Planiramo do Stapa (noćenje u Tatekovoj kolibi). Opskrbljujemo se vodom iz obližnje cisterne i krećemo na danas prvu dionicu prema JELOVOJ RUJI. Mala pauza na raskrižju za PANOS, u daljini VISOČICA.
U 8:10 eto nas kod JELOVE RUJE. Ovdje treba napomenut da je markacija od Jelove Ruje prema Stapu u jako lošem stanju.
Nešto malo prije podne stižemo na DEBELO BRDO . Vrijeme sunčano, pogled fantastičan. Vrućina je. U mislima nam je STAP i voda. Kamen ČUĆAVAC je iz nas i u 13:00 stižemo na STAP. Na Stapu nema nikoga pa koristimo gužvu za kupanje na obližnjem izvoru. NEPROCJENJIVO.
Bacamo pogled u skloniše... nije loše, ali vrućina i puhovi u paketu ne garantiraju nam dobar san. Dok ćakulamo vani za stolom, na pamet nam pada ideja da produžimo do VELIKOG RUJNA i da tamo noćimo. Kako i prije, tako i sada, ekipa je koncenzusom odlučila da idemo na RUJNO. Četiri su sata poslije podne i mi s noge na nogu hodamo prema impozantnoj STAPINI. Tu obavljamo fotkanje i tel. razgovor sa dobrim duhom Velebita. Plan je da spavamo na V.Rujnu kod PEKE. (Poslije se to pokazalo kao odlična procjena, jer smo se tamo dobro odmorili).
20:30 je i mi još hodamo, a žuljevi nas podsjećaju da imamo noge... U daljini se nazire cilj, kad začusmo: «gdje ste likovi?!». Da, opet naš dobri duh sa hladnim pivama, a kaj da vam dalje pišem?!
Sutra nam je i onako u planu samo sa Rujna na Struge kod Žutog. Tako da odmaramo cijeli dan.
23.06.2011.
Još se uvijek nalazimo na V. Rujnu. Odmor, odmor i samo odmor.
U međuvremenu naš Denis uspio je otići na BOJIN KUK. Tijekom dana dosta je planinara otišlo put Struga, u 17:45 krećemo i mi. U planu nam je tamo prespavat i onda rano ujutro prema Vaganskom i dalje. Trenutno se nalazimo na raskrižju za GOLIĆ. Dio ekipe odmara, dio je otišao na GOLIĆ (Roko i Denis). Nogu prid nogu eto nas i kod «ZANZIBARA», predvečerje za hodanje kao iz snova.
21:00 na Strugama, muving. Žuti je sad tu, sad je tamo. Već i on zna da mi dolazimo. Odmah nam je rekao tko gdje spava i to je to, nema više pitanja. Gužvara je. Ljudi spavaju vani, sklonište je puno. Mi čak imamo privilegiju da spavamo na podu. Pjesma uz vatricu... gulaš se krčka i to je to.
24.06.2011.
Četiri su sata ujutro. Jedan po jedan izlazimo iz skloništa. Žuti vani na podu spava snom pravednika. Još jednom se okrećem i pozdravljam usnulog domaćina. Stižemo do Marasovca gdje točimo vodu i jedemo (5:15). Dvadeset do šest krećemo sa Marasovca prema VAGANSKOM VRHU. Taj osjećaj - biti sam sa nebom i planinom....uh
VAGANSKI VRH, prije osam ujutro samo mi i on, a u daljini Sv. BRDO. Ajme ljudi divote. Fotkanje, žiganje i krećemo dalje. Imamo mi još danas za gaziti. 10:20 ČIĆINA DOLINA... neki odmaraju, a neki su odskakutali do SV. BRDA.
Dok sjedimo ispred planinarskog skloništa IVINE VODICE opet nam nešto neda mira. Jednoglasnom odlukom odlučno krećemo prema planinarskom domu u PAKLENICI.
U dom smo stigli 15:00. Valter nas pozdravlja i čestita na našem pothvatu. Osjećamo se malo čudno jer nam civilizacija opet počinje stiskati vrat.
25.06.2011.
Silazimo u Starigrad. Subota je i trči se maraton od 100 km. Tu susrećemo naše Jaskance Krešu, Predraga i Špricu - oni na startu, a mi na cilju.
Velebite, care naših gora,
Ti si Olimp, ali grčki n'jesi,
Jer u tebi ne stanuju b'jesi,
Ti si dika Jadranskoga mora
I prastaro sjedište Hrvata".
Pozdrav i vidimo se na Velebitu
Mario Fabek
