Pročitajte još jedan izvještaj našeg Maria, ovog puta tema je sunčani izlet na Klek. Na radost organizatora izlet je u potpunosti uspio, pun bus planinara uspeo se na vrh Kleka. Također smo obišli i Zavičajni muzej u Ogulinu, te posjetili jezero Sabljaci.
KLEK, 22.03.2009
Iako nas ožujak nije previše mazio lijepim vremenom, ova nedjelja bila je k'o stvorena za izlet u planinu. Ovog puta svi su se prijavili za izlet na vrijeme (MAKI?), autobus je bio pun planinarki i planinara svih naraštaja.
Sedam je sati ujutro i krećemo put Ogulina. Vođa puta još jednom nas upoznaje sa planom izleta, međutim čini se da ga nitko ne sluša jer Dražen je već krenuo sa širokim spektrom voćnih rakija.
Uz čašicu razgovora i lijepu vožnju stigli smo do prvog cilja, a to je Ogulin. Slijedi lagana okrepa, protezanje, istezanje, burek, kava i da ne zaboravim „Đulin ponor“.
Devet sati je termin za posjetu Zavičajnom muzeju gdje se nalazi uređena alpinistička postava s građom o planinarstvu i alpinizmu u Hrvatskoj.
Selo Bjelsko naša je sljedeća destinacija i tu se iskrcavamo i lagano po prekrasnom suncem obasjanom danu hodamo prema planinarskom domu na Kleku.
U domu nas dočekuje ljubazni domar sa toplim čajem i ne baš toplom pivom. I tako, malo pomalo, došlo vrijeme da se krene put vrha.
Uspon na vrh bio je interesantan samim time što je staza bila prekrivena snijegom pa je bilo potrebno posvetiti malo više pažnje nego inače. Slijedi žiganje i fotkanje, te lagani povratak do doma s time da je jedna grupica otišla posjetiti Klečice.
Uživajući na nedjeljnom suncu sa prekrasnim obzorima negdje u dubini kao da nas pegla nostalgija za našim Japetićem. Da stvar bude bolja na ulasku u dom na Kleku sa lijeve strane stoji stara slika planinarskog doma na Žitnici. Jedva čekamo da proradi.
Vrijeme je za povratak prema autobusu. Spuštamo se po bljuzgavom putu i guštamo u dugo čekanom sunčanom danu. Još nismo ni sjeli u bus, a jezero Sabljaci već prkosi i zove nas na piće. Tako je i bilo.
Na kraju možemo utvrditi da smo bili na još jednom predivnom izletu i da se vidimo na Čićariji.
Mario Fabek
