Nedjelja 5:40 izlazim iz kuće. Naoružan osmjehom Roko naslonjen na ogradi čeka. Čvenk je na parkiralištu kod „Radića“, putem moramo do pekare. Hodajući ulicom susrećemo mnogo ljudi, u Jaski pravi „Špancir fest“. Naime, to su naše sugrađanke i sugrađani. Ide se na hodočašće u Mariju Bistricu. Šteta što se tako poklopilo, jer inače bi autobus bio popunjen.
Nalazimo se na parkingu. Svi su tamo, od onih najmlađih i najstarijih do onih najzagriženijih, pa sve do onih koji su stigli ravno sa svadbe. Ukratko, vesela družina. Autobus se lagano popunjava, riječ po riječ i već smo na autoputu. Vozimo se prema Gospiću.Zvonko je zaželio svima dobrodošlicu, poželio sreću i lijep dan za hodanje, a onda smo pristupili laganom OTEŠĆAJCU. (Tepka i Višnjevac). I dok se tepka uništava i pričaju razne dogodovštine pogled mi zastane na zadnjem dijelu autobusa gdje nekolicina planinara skida majice.
Čudom gledamo što se dešava, ali ubrzo shvaćamo da je naša blagajnica započela sa prodajom majica. U busu vlada prava idila i ozračje pa smo već u Gospiću i lagano krstarimo cestom za Karlobag preko Baških Oštarija.
Kako nas u autobusu ima svih dobnih skupina formiraju se grupe, jer ne idemo svi na iste vrhove i putove. Prva grupa izlazi na cesti prema Hotelu „VELEBNO“ i planinarskoj kući „VILA VELEBITA“ i odlaze prema SADIKOVCU. Ostali odlazimo do hotela gdje se odvajamo i krećemo svaki svojim putem.
U planu su SADIKOVAC, LJUBIČKO BRDO,METLA ,KIZA itd. Tu nedjelju bilo je Jaskanaca po svim okolnim vrhovima Baških Oštarija. Usredotočit ću se više na našu šestorku. Dogovor je sljedeći; otići na METLU, te na povratku popeti se na LJUBIČKO BRDO i do 15 sati vratiti se do Hotela „VELEBNO“, jer se ide u Karlobag na kupanje. Ako stignemo dobro, ako ne stignemo opet dobro jer autobus se ionako vraća istim putem.
Da ne duljim, krenuli smo oko 9:15 prema METLI. Uz lagani tempo hodanja prošli smo crkvicu i pozdravili se sa Tornjacima, čuvarima obližnjeg stada ovaca. Malo po malo raskrižje za FILIPOV KUK i CRNO VRELO ostaju za nama. Prava idila. Kad najednom Roko viknu STOOOP POSKOK!! Mi ostali kao da ne vjerujemo, prilazim bliže i još ga ne vidim. Kada sam došao stvarno bliže imao sa što vidjeti . Tri poskoka prekrasnih šara (vidi slike) spremnih za fotkanje uživaju u nedjeljnom prijepodnevu.Obišli smo ih u laganom luku od deset metara i uputili se dalje.
U zraku je velika vlaga, teško je za hodanje, znoj nas oblijeva no i tako eto nas na METLI.Prizori sa vrha su fenomenalni, zapravo kao i uvijek kad si na nekom od vrhova i lijepo je vrijeme. KIZA kao da nam je na dohvat ruke.
Odlučili smo da na vrhu jedemo i malo se odmorimo, a zatim silazak. Sojini faširanci nestaju jedan za drugim, Roko otvara svoj „super sag“ u kojem se nalazi hladna PIVAAAA. Eto tako fino odmorni, siti, presvučeni, zbrinutih žuljeva spuštamo se u dolinu. Na povratku ponovno obilazimo trojac (vidi slike) poskoka.
Vremena imamo na pretek. Stižemo do križanja za LJUBIČKO BRDO gdje ponovno provjeravamo psihu i žuljeve te jednoglasnom odlukom utvrđujemo da gore ne idemo. Taman kad smo stigli do hotela, ekipa se počela spuštati sa svih strana kao da su znali da Zvonko ima u busu rosni gemišt. Dalje Vam ne moram ništa pričat.
Jedino bi želio napomenut da je izlet uveličala i naša Jaskanka gospođa Ana Cebić. U osamdeset i trećoj godini popela se i vratila bez problema sa SADIKOVCA. Svaka joj čast, kapa dolje.
Kupanje i okrepa u Karlobagu sa pogledom na Velebit proteklo je savršeno i brzo je došlo vrijeme za povratak. Putovanje je proteklo super, kući smo stigli živi i zdravi uz mnogo lijepih dojmova.
Do sljedećeg izleta HEJ LOP!!!!!
Mario Fabek
Baške Oštarije
(07.09.2008.)
Izleti
// 07.09.2008. // 11 fotografija
