U nedjelju, 28. svibnja 2017. dodjelom diploma na Zavižanu završena je opća planinarska škola u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva Jastrebarsko. Četrnaest planinarki i četrnaest planinara primilo je diplome kao dokaz uspješno usvojenog programa škole.
Iako je ovo bila treća škola u proteklih pet godina, na iznenađenje organizatora, privukla je preko trideset kandidata. Društvena prostorija u kojoj su se trebala održavati predavanja nije bila dostatna za tridesetak polaznika pa smo na korištenje dobili učionicu u Srednjoj školi Jastrebarsko. Zahvaljujemo ravnateljici Đurđici Lončarić i osoblju škole na susretljivosti.
Tijekom gotovo tri mjeseca, kroz dvadeset sati predavanja i sedam izleta polaznici su naučili kako se pripremiti i opremiti za izlete. Na koji se način kretati po raznim terenima, kako se osigurati na zahtjevnim usponima te kako koristiti tehničku opremu. Imali su prilike čuti zanimljivosti iz povijesti, geografije, meteorologije i speleologije. Kako pomoći unesrećenom i pozvati pomoć. Uvježbali su vezivanje čvorova i njihovu primjenu te naučili kako koristiti GPS, kompas i kartu za orijentaciju i kretanje po nepoznatom terenu. Po prvi puta polaznici škole imali su priliku penjati na našoj umjetnoj stijeni "Tomislav Galović".
Vrlo brzo se uvidjelo da imamo odličnu generaciju koja je vrlo aktivno sudjelovala u svim školskim aktivnostima bez obzira na predznanje i prethodno iskustvo. Svoje znanje i vještine polaznici su pokazali na završnom ispitu koji se sastojao od pismenog dijela sa 50 pitanja, zadataka iz orijentacije na karti i u prirodi te navezivanja osnovnih čvorova potrebnih planinarima. Svih 28, koji su imali uvjete za izlazak na ispit, uspješno su položili.
Na svim izletima i predavanjima ozračje je bilo pozitivno i veselo, a prema kraju škole je sve više raslo da bi kulminiralo na završnom izletu na Zavižanu. Uz prekrasno vrijeme, obišli smo kružnu turu pl. dom Zavižan - Veliki Zavižan - Balinovac - Zavižanska kosa. Kod planinarskog doma Zavižan i najpoznatije meteorološke postaje u Hrvatskoj podijeljene su diplome i nastavilo se druženje uz pjesmu sve do Jaske. Nemali broj komentara je bio "Kaj sada kad je škola gotova?!", ali vjerujem da je ovo tek početak i ulazak u svijet planinarstva koji nudi nebrojene mogućnosti.
Zahvaljujem predavačima, našim članovima - Ivi Karači, Gordani Pavković Pasecky i Bernardu Wagneru te gostujućim predavačima - Alanu Čaplaru (HPD Željezničar, Zagreb), Damiru Basari (Osmica, Karlovac), Vladimiru Novaku i Bojanu Horvatu (HGSS; HPD Japetić, Samobor) i Damiru Otmačiću (Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje), našim vodičima Rolandu Vučiniću i Jadranku Šeperu, penjačima Andrei Jurković, Jeleni Dimnjaković, Nikolini Vučinić i Hrvoju Dimnjakoviću, a posebno voditelju škole Draženu Lovrečeku koji su nesebično prenosili svoje znanje i vještine školarcima.
Sve fotografije iz ovogodišnje planinarske škole možete pogledati ovdje.
Neki od komentara polaznika:
Nisam bila previše glasna i možda to nisam pokazivala na najbolji i najsretniji način, ali želim se svima zahvaliti na ova dva mjeseca. Ovo mi je bilo jedno od najljepših iskustava i nemate pojma koliko sam sretna što sam upisala školu. Hvala još jednom svima na strpljenju kojeg su imali dok su mi objašnjavali čvorove i orijentaciju :-) Veliko hvala našem učitelju i predsjedniku jer sam u školi naučila više o jaskanskom kraju nego u deset godina koliko sam u ovom kraju. Velika većina već je imala dosta iskustva s planinarenjem i drago mi je da ste ipak nasli strpljenja za mene jer i naš prvi izlet na Plešivicu bio mi je veliki izazov. Jedno veliko HVALA što ste me prihvatili i nadam se da ćemo se sretati na izletima jer sad kad sam upoznala planinarenje nećete me se tako lako riješiti :-)
-- Zdenka
Drage prijateljice i prijatelji planinari iako sam bio najstariji polaznik planinarske škole mislim da sam pokazao da i u nama starijima još uvijek gori vatra. Ta vatra je još bila veća upravo zbog vas jer ste pokazali ono najvrednije u čovjeku, a to su predanost, susretljivost, poštenje, hrabrost, prijateljstvo i ljubav prema čovjeku, prirodi i planinarstvu. Hvala što ste moji prijatelji!
-- Željko
Da mi je netko prije samo 3 mjeseca rekao da ću prehodati 13 km po Medvednici bez većih problema prvo bih mu savjetovao da potraži pomoć i dao mu broj od mog kuma psihoterapeuta, a nakon toga se udaljio od te osobe i vjerojatno ne bi više komunicirali. Ali desilo se, neočekivano jer nisam mislio da ćemo toliko hodati. Moje planinarenje do početka škole se svodilo na 2-3 odlaska na Japetić i Okić u životu, a od ta 2-3 puta jednom nisam ni došao do gore, bila je to borba za goli život doslovno. I onda su me Matija i Marko sasvim slučajno, onako u razgovoru pitali ideš s nama u planinarsku školu, a ja kao ja, pošto rijetko nešto odbijam rekao idem i tako je počelo. Predavanja zanimljiva, predavači puni znanja, iskustva i volje, izleti sve zanimljiviji iako užasno teški od početka. Plešivica, Klek, Ivanščica gdje sam na početku svakog uspona proklinjao dan kad sam upisao tu školu i mislio si nikad više, kaj to meni treba, bolje da sam otišao vozit bicikl po ravnici ili u teretanu. Svašta se u glavi događalo ali nakon par dana kad su noge prestale boljeti tako se i razočaranje smanjivalo i mislim si, pa neću sad odustat, idem i na sljedeći izlet. Petra mi na početku uspona na Klek kaže, ma to ti je lagano, pa mi netko na Ivanščici kaže, ma to ti je lagano. Je, je, mislim si, je vama, ali meni borba za život. Čvorovi od početka nesavladivi i još masa toga. I onda sam odlučio barem jednom tjedno otići do Japetića, malo trenirati i vidjeti hoće li mi ubuduće biti lakše na izletima. I bilo je. Puno lakše, a tu praksu ću nastaviti i dalje. Kulminacija svega je bila na Zavižanu, bez pretjerivanja mogu reći da mi je to bio jedan od boljih izleta u životu, a bilo me je stvarno svuda. Na kraju bih od srca želio zahvaliti svim predavačima i rukovodstvu HPD-a Jastrebarsko koji su se nesebično dali da nas sve skupa nešto nauče, gubili svoje vrijeme, slušali naša grintanja, trpili nas i naše mušice, odgovarali na stotine pitanja te svim polaznicima škole koji su mi učinili život zabavnijim, ljepšim i zdravijim.
HVALA!!!
-- Ivan
Tko čeka taj dočeka, stara je izreka... ja sam čekala dvije godine i nagovarala Igora i Dražena i lani kad nije bilo "kvoruma" da se škola održi... Ove se godine ipak poklopilo - za mene u najbolji čas. Iako su me moje noge već svuda nosile, nisam ni slutila da ću planinarsku školu odraditi sa šarafima. Uz početni oprez i pažnju mnogih oko mene, uskoro sam i zaboravila da ih imam. Hvala Vladeku za komentar na silasku s Kleka, pomogao mi je da prestanem biti preoprezna. Uz izlete i školske klupe nose posebnu draž, a još k tome kad su pune veselih lica, raznih generacija s ove i s one strane katedre, onda je doživljaj neopisiv. Da se mene pita, trebalo bi propisati da do kraja života svako malo idemo u neku školu :) Šalu na stranu, ovu smo školu svi zajedno odradili u vrlo veselom ali zato ništa manje ozbiljnom tonu, naročito na školskoj stijeni. Ja sam svakako puno naučila, a pružili ste nam i više nego što sam očekivala. Hvala svima na druženju, međusobnom bodrenju i pomaganju, pjesmi i zajedničkom hodanju. Ako tko pita, u ovoj školi glasam za produžnu nastavu :)
-- Tanja
Dragi moji kolege planinari, drago mi je da sam i ja dio ove priče i ekipe. Školu sam upisala tako da ispunim svoj ionako prenatrpan raspored, a onda kako kaže TBF - dogodila se ljubav. Ljubav prema planinarenju. Mislim da smo stvarno dobra ekipa, što smo i pokazali.
Hvala HPD Jastrebarsko, našoj hodajućoj enciklopediji Draženu, našem ažurnom i uvijek veselom predsjedniku Igoru, "mirnom i samozatajnom" tajniku Rolandu koji je uvijek bio uz nas, našem Jadranku te svima koji su nas pratili i pomagali tijekom školovanja. Bilo je to jedno lijepo iskustvo, koje ja vjerujem, niti jedan planinar škole - generacija 2017. neće zaboraviti. Živili! :)
-- Manuela
Jednog nedjeljnog jutra umjesto na kavu u Croatinu otišal sam na kavu na Jap sa frendom. Pogled na te prirodne ljepote koje nas okružuju odmah su me osvojile i rodila se ljubav prema planinarenju. Zahvaljujem se posebno g. Draženu Lovrečeku te ostalom vodstvu i članovima HPD-a Jastrebarsko koji je dio svog bogatog iskustva znao prenijeti na nas. Ostat će mi u uspomeni njegova objašnjavanja čvorova "gledaj sad, nemoj raditi ništa, sad može, ...", a većina nas ne zna ni početi vezati! Nadam se da ćemo se neki od nas ponovo sresti na izletima i podijeliti iskustva! Pozdrav!!!
-- Alen
Moja iskustva s planinarenjem prije škole su vrlo skromna tako da mi je ovo bila škola u punom smislu te riječi. Upisala sam se jer je zvučalo zanimljivo i zabavno, a sad vidim da mi je ta promjena super dobro došla. Osim predivne prirode koja je tu, samo se treba pokrenuti da ju doživimo, a to zna biti najteže, tu su svi prekrasni ljudi - kolege polaznici škole, članovi HPD-a Jastrebasko koji su također bili s nama na izletima te svi predavači, vodiči i organizatori koji su uložili puno truda i vremena da bi grupi ljudi približili planinarstvo kao aktivnost koja pruža toliko lijepoga... Sve prekrasni ljudi, raspoloženi za osmijeh, druženje i pomoć kad je to potrebno. Svima veliko hvala i baš sam sretna i ponosna što sam dio svega ovoga i nastojati ću hodati i dalje i veselim se svim budućim izletima. Ili, kako reče naš Dražen, susretali se u planinama! Živili! ;)
-- Ivana
Veselio sam se školi jer sam očekivao da će biti jedno odlično iskustvo, ali na kraju je ispalo i bolje nego sam očekivao. Prvenstveno zbog truda i profesionalnosti koje ste uložili u nas, i na tome vam svima hvala. Ali najviše zbog fenomenalne ekipe ljudi. Nadam se da ćemo se u istom sastavu čim više družiti i dalje, rješavati od vremena na vrijeme ''tekuća pitanja'' :-) , i naravno osvajati nove vrhove...
-- Mislav
Bez riječi sam... da ja sam bez riječi. I to je moguće... Na planini sam upoznala ljubav života, Hrvoja. Planina mi je promjenila život. Svaki put kad se penjem nekud mislim si i kukam i kukam, ali trenutak kad se dođe na vrh - taj pogled, taj osjećaj, opet mi promjeni život. Hvala od srca svima kaj ste nam prenjeli sve svoje znanje, ispričali iskustva, odveli nas na planinu i pokazali u pravim situacijama i uvjetima kako da krenemo... kako da si promjenimo život, uživamo u prirodi i pogledima koji su neprocjenjivi. Uz ovakvo društvo samo nam je nebo granica!!!
-- Davorka
Skužili smo da planina super utječe na nas, a tek kad je u kombinaciji sa pravim ekipom - nema boljeg. Pozitiva i gušt na najjače. Nas je malo bacilo na inspiraciju i kreativu pa smo svoj put od odluke do diplomiranih planinara predstavili u jednom personaliziranom stripu :) Helooooop svima :) p.s. svaka sličnost sa stvarnim likovima je namjerna. Strip
-- Ana i Ivica
Igor Plantaš
